Šri Lanka – dojmovi putnika

Šri Lanka, zeleni raj, Nova Godina 2011.

Kao što se često dešava u životu, neplanirane stvari ispadnu super. Tako smo mi planirali  naš put za novogodišnje praznike na Karibe, a završili na azijskom otoku. Društvo nam je nenadano otkazalo dugo planirani put, i postavilo se pitanje – što sad na brzinu organizirati. Srećom, moja suradnica mi je baš u pravo vrijeme spomenula da postoji super turistička agencija Perzepolis i da njen susjed vodi grupu u Šri Lanku. Otišla sam na web stranicu, napisala e-mail i uskoro se čula s Ivonom.

Svidio mi se planirani itenerer, dosta se obilazilo prirodnih i kulturnih vrijednosti, nije bio uključen samo pasivni odmor u nekom resortu, iako je bilo na kraju osigurano vrijeme za odmor uz more.

Ono što mi se odmah svidjelo je odnos agencije prema korisnicima, shvatila sam da se radi o ljudima koji i sami vole putovati i to na sličan način kao i ja. To mi je bilo važno, jer rijetko putujemo s agencijama. Naša mala grupa (10 osoba + vodič) našla se s Ivonom i Muhamadom na piću prije puta, a to smo ponovili i nakon povratka.

Na put smo krenuli 28.12. 2010. preko Pariza i Dohe. Put je bio dug, imali smo i zakašnjenje, tako da smo propustili prijepodne u Colombu. No to nas nije omelo da se nakon kratkog odmora s lokalnim vodičem uputimo u obilazak grada. Provezli smo se pored Gradske vijećnice, Trga nezavisnosti, Međunarodnog kongresnog centra i kroz Vrtove cimeta – uglednu rezidencijalnu četvrt. Iako ima lijepih lokaliteta (budistički hram na otočiću u jezeru, veliki Budini kipovi, neke kolonijalne zgrade, hinduski hram, itd.), Colombo nije mjesto na kojem se treba dulje zadržavati. Srećom je hotel bio smješten blizu mora, pa smo se predvečer prošetali, zajedno sa stotinama stanovnika, predjelom uz obalu. Sve je bilo puno svijeta – obitelji budista, muslimana, hindusa, djeca sa zmajevima, štand do štanda s raznolikom hranom, različiti mirisi. Zaista živopisno. Ugodno mjesto za hladno piće pronašli smo u kolonijalnom hotelu na samoj obali.

Sljedećih dana smo putovali i svaki smo dan posjetili neko od značajnih lokaliteta, mnogi od njih pod zaštitom UNESCO-a :

• Sigiriya – tvrđava iz 5. st. na 200 m visokoj Lavljoj stijeni okruženoj gustom džunglom
• Dambulla i hramovi u pećinama sa 157 kipova Bude i budističkim freskama
• Kandy – lijepi grad na jezeru, u kojem smo posjetili hram Budinog zuba u kojem se, navodno, čuva najsvetija relikvija – Budin gornji lijevi očnjak; uživali smo i u predstavi Kandijske kulture, uključujući i hodanje po žeravici
• Pinnawala – sirotište za slonove, s impresivnim scenama kupanja u obližnjoj rijeci
• Haputale i Nacionalni park Horton, gdje smo planinarili tri sata i imali priliku vidjeti plantaže čaja
• slapovi Ravane i Nacionalni park Yala
• Galle – gradić na moru s povijesnom tvrđavom koju su utemeljili Portugalci, a kasnije proširili Nizozemci
• i na kraju dva dana uživanja u Mirissi, u hotelu Paradise Beach Club, hotelu po mjeri čovjeka.

No sve se to možete pročitati u ponudi puta, a pretpostavljam da imate i neke svoje ideje kako to sve izgleda. Ja se sjećam Cejlona (kako se tada zvao) iz svog djetinjstva, kada se Tito družio sa Sirimavo Bandanaraike premijerkom te otočne zemlje (prvom ženom premijerkom na svijetu). Stoga mi je bilo drago što smo posjetili njeno zadnje počivalište u lijepo uređenom parku.

No, sjećajući se tih dana, nekako sam očekivala da je zemlja naprednija i da su ljudi bogatiji. Iako nije siromaštvo kao u Indiji, ipak većina ljudi živi vrlo skromno. Imali smo priliku posjetiti jednu seosku obitelj, koja nas je toplo dočekala i u znak dobrodošlice skuhala nam vrlo ukusan kukuruz.

No, ono što je meni, a rekla bih i cijeloj grupi bilo isto tako dragocjeno kao i sam put u tu daleku zemlju, su bili upravo suputnici. Šri Lanka je gusto naseljena, ceste su uglavnom loše i duga je vožnja za prelaženje relativno kratkih udaljenosti. No, to je našoj grupi bila prilika za upoznavanje, druženje, prepoznavanje, smijanje, zafrkavanje.

Takav dobar tim je zaslužan što smo uspjeli i promijeniti plan puta prema našim željama i potrebama, smanjili smo vrijeme za posjet dućanima, ali smo se zajedno npr. vozili u koloni tradicionalnih trokolica do jednog lokaliteta s velikim Budinim kipom.

Vikum, naš lokalni vodič je bio zbunjen našom grupom – nije nas zanimala kupovina, stalno smo imali neke svoje ideje, dečki su npr. igrali kriket s lokalnom ekipom u jednom malom planinskom gradiću. Bilo mu je u početku čudno što se prema njemu odnosimo kao dijelu ekipe, što ga zovemo da s nama sjedi za stolom, što mu je naš super vodič Marko donio na poklon bajadere, što smo ga natjerali da nam pjeva u autobusu. No, na kraju smo mu se ipak svidjeli, iako je stalno brinuo jer smo lutali okolo sami, kad nam se prohtjelo.

Bilo nam se teško rastati, no dobro smo iskoristili višesatno čekanje u Parizu. Muž i ja smo slavili godišnjicu braka i to je bila prilika da je proslavimo s našom novom ekipom.

Dosta putujem, privatno i poslovno, no ovo mi je putovanje zaista jedno od najljepših – zbog same zemlje, zbog Perzepolisa i zbog super ekipe.

Pozdrav ekipi!

Zašto Šri Lanka?“, pitao nas je na početku putovanja naš dragi vodič. Nije dobio niti jedan suvisli odgovor. Tek sam kasnije malo razmišljala o tome. Odabir je, smatram, nešto što se samo po sebi dogodi, nema tu previše filozofiranja. Svaki je kutak Zemlje lijep, pa je onda samo stvar trenutačnog raspoloženja i redoslijeda hoće li prednost imati Albanija ili Libanon, Maroko ili Šri Lanka… Dosad se nisam razočarala. – Ta, još socijalistička, mala zemlja u Indijskom oceanu, bogate povijesti i bogatoga duha odradila je svoje – uspjela me impresionirati.  Da li je tu bila presudna mistična Sigiriya, živopisni Kandy pun boja i mirisa, monumentalni kipovi Bude uklesani u stijenama, Galle sa lijepom kolonijalnom arhitekturom, bujna tropska vegetacija, ocean pun malih Nema i velikih kitova, savršena temperatura, primamljive gurmanske delicije sa curryjem kao glavnim štihom ili pak nevjerojatna srdačnost i neposrednost Šrilankanaca, nije ni važno. Glavno da se djelić tog otoka trajno ucrtao u moj mentalni sklop.

Kada smo krenuli na put nisam imala neku jasni viziju puta, ali svaki dan nosio je nešto novo. Šri Lanka posjeduje ono nešto… Splet kulturnih mjesta, prirodne raznolikosti koje smo proveli aktivno u pješaćenju ili vožnjom terencima. Posebno su nas oduševili ljudi koji su ponekad činili plahi, a opet su bili radoznali i vrlo pristupačni.

Šećer na kraju je svakako bila prekrasna plaža u Mirissi, gdje smo imali vremena posložiti dojmove i uživati u skakanju u valove… e da se mogu vratit!!!